Islamski učenjaci su urok podijelili na tri vrste, iako oni ne moraju biti konačni:
1. Urok divljenja i čuđenja;
2. urok zavidnosti;
3. smrtonosni urok.
Urok divljenja i čuđenja
Ako duša pretjera u divljenju i čuđenju u blagodatima datim od Allaha Uzvišenog, svojom dušom i svojim urokljivim okom će tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu, uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Allaha, dž. š., riječima: “Mašallahu, la havle ve la kuvvete illa billah”, ili riječima: “Mašallah, tebarekallah”, ili riječima: “Allahume barik fihi.”
Kao što se navodi u časnom ajetu u suri “El-Kehf”: “A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’MašaAllah!’ – moć je samo u Allaha“. (“El-Kehf”, 39).
Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Urok divljenjem može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što ga zadivljuje, treba da isto blagoslovi dovom.”
Urok zavidnosti
U ovom slučaju urok izlazi iz zlobne i pokvarene zavidničke duše. Vlasnik ovakve duše koja zavidi na svim blagodatima i takve blagodati ne može nikako podnijeti, jest zlokobni pokvarenjak.
Ustvari, on svojom dušom želi da te blagodati koje je Allah podario svome robu, jednostavno, nestanu, kako bi se ta osoba što gore patila. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je istina poznata“. (“El-Bekare”, 109)
Smrtonosni ili ubitačni urok
U ovom slučaju, urok dolazi od strane urokljivca s naglašenom namjerom da nanese što veću štetu. Prenosi se da je El-Kelbi rekao: “Bio je jedan beduin koji nije jeo dva ili tri dana. Zatim je podigao krilo od svoga šatora, a pored njega su prošle deve, a on je uzviknuo: ‘Kako su samo dobro ugojene ove deve, sigurno nema boljih od njih!’
Nakon toga deve su išle svega nekoliko metara, a onda ih je pola popadalo, i tih pola su bile mrtve. Pa su nevjernici pitali za ovoga čovjeka da na isti način urekne i našteti Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, na što je on i pristao. Ali je Allah, dž. š., sačuvao Poslanika.
Da urok može biti smrtonosan, to nam potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao, kako nam prenosi Džabir, r. a: “Najveći uzrok smrti moga ummeta, poslije Allahove odredbe, jest urok.”
A takođe od Džabira, r. a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Urok vodi čovjeka u kabur, a devu u kazan.”
Iz hadisa jedan dio islamskih učenjaka zaključuje da većina tjelesnih i psihičkih bolesti, a za koje doktori medicine nemaju lijeka ili objašnjenja, nastaju zbog uroka.
Izvor: "Džini i sihr - istine i zablude",
Fuad A. Seferagić