Now Reading: Upotreba lasera, elektrošokera i drugih tehničkih pomagala u rukji
-
01
Upotreba lasera, elektrošokera i drugih tehničkih pomagala u rukji
Upotreba lasera, elektrošokera i drugih tehničkih pomagala u rukji sve je češća pojava, ali koliko je to zaista ispravno i dozvoljeno? Može li moderna tehnologija zamijeniti tradicionalno učenje Kur’ana ili nosi opasnosti koje ne smijemo zanemariti?
Rizici modernih tehničkih pomagala u rukji
Laseri, elektrošokeri i malofrekventna struja tehnička su pomagala novijeg vremena i udaljavanje od stvarnog tretmana liječenja učenjem Kur’ana i vjerodostojnih hadiskih dova i ne bih to uopće uvrstio u učenje rukje jer se time odričemo od same srži i biti rukje pri kojoj bi trebalo da učač liječi Kur’anom, uz Allahovu dozvolu.
Nadalje, ta su pomagala u potpunosti neispitana i neistražena i mogu u određenim okolnostima nanijeti ozbiljne povrede, izazvati šok, oslabiti funkciju nekog organa, uvjetovati zastoj srca i dr., mogu to, primjerice, naročito elektrošokeri.
Sigurno znamo da je samo Kur’an lijek i vjerodostojne hadiske dove a navedeni primjeri su pronevjera povjerenog emaneta. Uopće nije stoposto dokazano da ono što smeta ljudima i izaziva im fizičke boli, da je to isti slučaj i sa džinnima.
Psihološki i emocionalni utjecaj na oboljelog
S druge, zamislimo kako sve to izgleda u očima oboljeloga koji dođe kod učača rukje u nadi da će ozdraviti slušajući rukju a ovaj mu upali agregat, ili mu zasijeva i prijeti sa elektrošokerom pred očima.
Ni korištenje lasera za navodno otkrivanje sihra nije sigurno. U jednom slučaju može biti efikasno a u drugom smrtonosno i pogubno. Dolazile su mi porodice koje su se u tolikoj mjeri međusobno zavadile da je skoro dolazilo do fizičkih obračuna i potezanja oružja jer je džinn u oboljeloj osobi “reagirao” i bacio sumnju na poklon od dede ili nane, od sestre i snahe, ili na kakav dar od svekrve itd.
Povratak klasičnom učenju rukje
Džinni su veoma sposobni majstori u manipuliranju emocijama i stvarnostima, ili u manipuliranju čak i sasvim konkretnim činjenicama. Koliko god mi mislili da smo ovladali modernim tehničkim dostignućima, ne zaboravimo da je i svijet džinna obdaren razumom, inače ne bi ni bili pozvani da vjeruju u objavu Kur’ana. Na drugoj strani, skoro je nemoguće laserom pogoditi muhu u letu, koju vidimo, a kamoli džinne koje ne vidimo i koji za nekoliko sekundi prevale par hiljada kilometara.
Zato bih preporučio krajnji oprez i povratak standardnom učenju rukje, jer od naših prethodnika nije zabilježeno da su koristili tehnička dostignuća svoga vremena, već su učili Kur’an, niti želim pomisliti da se ne bi nekad neki umišljeni učač usudio staviti manju bombu u usta oboljelog, prijeteći džinnu da izađe. Na kraju, kud bi nas to odvelo i gdje su tu lični angažmani oboljeloga: ibadet i sabur kao i tevekkul učača, njegov oslonac na Allaha, subhanehu ve teala?!
