Now Reading: Udaranje tokom rukje – dozvoljeno liječenje ili nasilje?
-
01
Udaranje tokom rukje – dozvoljeno liječenje ili nasilje?
Rukja je poznata kao duhovni lijek protiv džinskog djelovanja, ali jedan od najdiskutabilnijih aspekata jeste – udaranje oboljelog tokom rukje. Da li je to šerijatski dozvoljeno? Postoje li potvrđeni primjeri iz sunneta i prakse učenjaka? Donosimo vam odgovore.
Udaranje prilikom rukje – potvrđeni primjeri iz sunneta
Udaranje prilikom rukje spada u primjenu sile protiv džinna i mnogo je diskutabilno, jer je sam pojam udaranja jako širok.
Poslanik a. s. udarao je ashaba kojem je učio rukju. Zabilježio je Ibn Madže u svojim Sunnenima, s pouzdanim lancem prenosilaca od Osmana ibni ebil Asa, da je bio Poslanikov namjesnik u Taifu pa se požalio Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga ezijete i bihuzure šejtani, na što mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da sjedne ispred njega, te je on sjeo na svoje tetive, a onda ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario dlanom po prsima i tri puta ponovio: “Uhrudž, aduvullah!” (“Iziđi, Allahov neprijatelju!”).
Ovo je jedino potvrđeno od Muhammeda alejhisselam. Udaranjem se džinni zastrašuju i želi se izazvati dodatni fizički bol jer se oni, nakon što uđu u tijelo, skrivaju ispod kože, u venama, u mišićima, pa i u kostima, vješto kružeći ljudskim tijelom. U hadisu od Safije i Enesa, r. a., koji stoji u Buhariji, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Šejtan kola kroz tijelo kao što krv kola kroz vene!”
Šejh Ibn Tejmijje, rahimehullah, navodi da, prema koncenzusu svih islamskih učenjaka, Šejtan može ući u tijelo čovjeka.
Prenosi Abdulkerim Rafi’i od Ibrahima el Havvasa: “Gledao sam kako je džinn ušao u čovjeka i obalio ga pa sam mu prišao i proučio mu ezan na što se javio džinn rekavši da ga želi ubiti jer taj čovjek tvrdi da je Kur’an stvoren!” (Djelo El Istikaameh, šejh Ibn Tejmijje, rahimehullah)
Imam Ahmed ibn Hanbel i djevojčica opsjednuta džinnom
Spominje se kod kadije Husejna u njegovom djelu Tabakatul Hanabile da je halifa El Mutevekkil jedne prilike poslao jednog svog pomoćnika kod imama Ahmeda ibn Hanbela, rahimehullah, pa mu je rekao da ima djevojčicu koja je ograjisala i bi li imam Ahmed ibn Hanbel mogao proučiti dovu da djevojčica, Allahovim emrom, ozdravi.
Zatim se prenosi da je imam Ahmed ibn Hanbel, rahimehullah, uzeo svoje dvije drvene papuče, kao nekadašnje naše nanule, i dao ih ovom pomoćniku rekavši mu: “Idi kod te djevojčice, sjedni iznad njene glave i zaprijeti džinu: ili će izaći, ili će dobiti sedamdeset udaraca ovim papučama!” Ovaj je tako i postupio pa se javio džinn iz djevojčice i rekao: ”Izlazimo! Ahmed se pokorio Allahu pa ćemo se mi pokoriti Ahmedu! Čak da nam kaže da napustimo Irak, mi bismo ga napustili!”
Nekoliko godina kasnije, ova je djevojčica stasala u ženu i udala se, pa se džinn opet vratio u njeno tijelo. Halifa El Mutevekkil je ovaj put poslao Ebu Bekra el Mervazija (jer je imam Ahmed ibn Hanbel već bio preselio na Ahiret) koji je sjeo povrh njene glave, uzeo svoje dvije papuče i naredio: “Izlazi!” Nakon nekoliko trenutaka se javio isti onaj džinn i rekao: “Nema više Ahmeda! Ahmed se bio pokorio Allahu, a mi Ahmedu. Ti nisi Ahmed!” I nije izašao.
Iz navedenog događaja vidimo da su bogobojaznost učača i njegov oslonac na Gospodara ljudi i džinna glavni osnov za izliječenje od džinna, kao i da se oboljeli osloni na Allaha, subhanehu ve teala, znajući da On daje lijek.
Isto tako vidimo da džinni mogu preuzeti sklop govornih organa osobe u kojoj se nalaze te da se mogu poslužiti jezikom, ustima i grlom oboljelog, kako bi artikulisali riječima i komunicirali sa ljudima. Čak sam siguran da se džinni mogu javiti iz čovjeka a da to dotični i ne shvati, kako bi preko izražavanja izazvali smutnju i razdor, primjerice da opsuju preko usta nekog čovjeka, ili lažno posvjedoče, npr. pred sudom itd. Otom potom!
Ibn Tejmijje i njegova iskustva s udaranjem oboljelih
U našoj novijoj povijesti, alim koji je udarao prilikom rukje, bio je Ibn Tejmijje, rahimehullah. On sam, u povodu jednoga slučaja, tvrdi sljedeće: udarao je nekog bolesnika 300 do 400 puta, da je bio deva, pao bi, ili umro, oboljelom, međutim, ništa to nije naudilo.
Zatim kazuje da je, učeći rukju, jednog čovjeka udarao iza vrata pa su mu ruke klonule od udaranja, citirajući 115. ajet sure El Mu‘minun: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da se nama nećete vratiti?” Zatim se javio džinn otežući glasom: “Jaaaaaa…!” Šejh Ibn Tejmijje, rahimehullah, nastavio je udarati oboljeloga pa su svi prisutni pomislili da je oboljeli podlegao; međutim, džinn se opet javio i rekao da voli tog čovjeka i da želi s njim otići na hadž! Šejh Ibn Tejmijje mu je rekao: “On tebe ne voli, izlazi!” Nakon ovoga je džinn izišao, a čovjek se ničega nije sjećao, ni silnih udaraca, ni da je džinn pričao iz njega.
U svojim fetvama šejh Ibn Tejmijje dvojako je uvjetovao udaranje tokom rukje: da se udara džinn kako osoba ništa ne bi osjetila i da ne ostane traga od udaranja.
Još da dodamo i to da imam Ibn Zehebi spominje kako je poznati islamski učenjak Jahja Ibnu Eiin Ebu Zekerijja el Gatafani imao običaj, ulazeći u kuću, pet puta proučiti “Ajetul Kursijju”, pa je jednom čuo glas: ”Uf, ti misliš, da samo ti znaš učiti i niko više!” “Aha, smeta ti”, odgovorio je imam El Gatafani džinnu koji se javio i od tada bi učio pedeset do šezdeset puta “Ajetul Kursijju” prije ulaska u kuću.
Praksa udaranja u našim krajevima i ajeti koji se uče
U našim krajevima je udaranje tokom rukje isto tako poprilično uobičajeno. Unazad već najmanje desetak godina koristimo ovu metodu udaranja dlanom ili prutom po grudima oboljelog citirajući kur’anski ajet, prvo na arapskom a onda u prijevodu: “Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti!” (“Et-Tevbe”, 14)
Pri udaranju iza vrata i po leđima uči se ajet iz sure “Muhammed”: “A kako će tek biti kada im meleki budu duše uzimali udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim!” (“Muhammed”, 27)
Ako se radi o zaljubljenim džinnima (ašicima), koji čine zinaluk s osobom u kojoj se nalaze, udarajući po kukovima i gornjem dijelu nogu, posebno desne, uči se ajet: “Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!” (En-Nūr, 2)
Uočio sam da baš ovi ajeti, ali i drugi ajeti koji govore o kazni, dodatno utiču na slamanje otpora džinna, dok ajeti koji govore o oprostu i nagradi motiviraju džinne na saradnju ili izlazak iz oboljeloga.
