Sihr je bio i ostat će prisutan u svim krajevima svijeta dok god to Allah, subhanehu ve te’ala, bude htio, samo se od mjesta do mjesta, od podneblja do podneblja, drukčije zove. Čak bih se usudio reći da od vremena Musa a. s. sihr nije bio toliko oličen kroz svakodnevicu kao što je to danas. Skoro u svakoj sferi života se vide i osjete njegovi tragovi. Možda i zbog toga što tlo uspijevanja i klijanja sihra nikada nije bilo plodnije i obimnije.
Tako je, naprimjer, sihr moćno oružje političara u zavođenju birača, ili sredstvo za masovno obmanjivanje preko medija i socijalnih mreža za počinjanje agresija i ratova, jer je i vještina govorništva vid sihra, bajanja i opsihravanja, kako pojedinaca, tako i velikih narodnih masa.
Iako je sihr laž i obmana, on se ipak može vješto prikazati kao istina, svjedoci smo toga svakodnevno, a svjedoci su i Musaovi savremenici, koje su faraonovi sihirbazi bili potpuno opčinili svojim čarolijama, da mu vjerno služe i pohode u ratove, motivirani prevarom, magijom i mržnjom prema drugima, jer su džinni izuzetni majstori u došaptavanju i u oblikovanju emocija i osjećanja.
Faraonova metoda započinjanja ratova je bila često primjenjena kroz istoriju pa i u našem vremenu. Sjetimo se samo kakvom su se medijskom kampanjom – opsihravanjem širokih narodnih masa lažnim informacijama – koristili Amerikanci i Britanci u mobiliziranju drugih nacija za započinjanje “zaljevskih ratova”, ali i srpski političari širom bivše Jugoslavije krajem osamdesetih godina minulog stoljeća, držeći govore mržnje i noseći posmrtne ostatke i kosti davno umrlih ili ubijenih srpskih junaka, od Vojvodine pa do Kosovskog polja, od Niša pa do Like i Korduna, pozivajući Srbe u rat protiv drugih naroda Balkana, prikazujući srpski narod mučeničkim a njegov status, u tadašnjoj Jugoslaviji, potlačenim i nepravednim. Konačnica svega toga nam je itekako poznata: ubistva, razaranja, pljačke i uništavanje kulturnih, duhovnih i materijalnih dobara, silovanja, progonstva itd.
Sihr govora i nagovaranja je vjerovatno najučestaliji sihr u današnem vremenu, on se toliko udomaćio u svakidašnjoj percepciji ljudi oko nas da samo istinski vjernici i ljudi bistroga i neopterećenoga uma, bez predrasuda prema drugima i drukčijima, mogu uvidjeti pravu istinu i nevjerovatan doseg “propagandnog sihra” i njegovih nesagledivih posljedica.
Abdullah ibn Omer, r. a., prenosi da su sa istoka došla dva čovjeka i držali govore da su ljudi bili ushićeni njihovom rječitošću, pa je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao: “Ima i takvih govora, koji su, uistinu, magija!” Ili: “Neki govori su zbilja magija (sihr)!”
Sahihul Buhari /1980
Želim spomenuti da sihr nije isto što i trik, kako neki tumače. Trikove izvode klasični mađioničari, jer je trik zapravo vještina i sposobnost u odvraćanju pažnje sa žiže određenog pokusa, mada se poznatiji mađioničari potpomažu i džinnima u izvođenju svojih fascinirajućih iluzionističkih tačaka.
Sihr je prisutan i na sportskim terenima, ili kao dvanaesti igrač i pomoćni sudija velikih svjetskih fudbalskih klubova. Sjetimo se samo svjetskog mundijala u Južnoafričkoj Republici, gdje su javno na tribinama korištene vu-du lutke s likovima i dresovima, ili brojevima protivničkih igrača izbodenih nabajanim iglicama po glavi, grudima i srcu i po nogama, kako bi opsihrili, onesposobili i eliminirali protivničke igrače.
Zavidnost i želja za uspjehom ne biraju sredstva do cilja. Koliko se samo puta desi da profesionalnii fudbaler, koji prima milione i milione, nekoliko puta promaši loptu samo nekoliko metara od mreže, ili mu se “zapetljaju noge” pred samim golom kao da je najobičniji amater a ne vrhunski fudbaler. Helem!