Praktične metode i savjeti za uspješnu rukju: priprema, položaji i reakcije tijela

Smatram da je ispravno prije same rukje upoznati se o eventualnim tjelesnim bolestima osobe kojoj se treba učiti rukja, saznati da li je osoba u ibadetu, da li, npr., puši ili pije alkohol, te kakvim se dunjalučkim poslovima bavi, objasniti oboljelom sami tok rukje, ukazati na eventualna dešavanja i reakcije te, nakon što osoba stane uspravno, kao za namaz, samo spuštenih ruku, i zažmiri, upozoriti džinne na zabranjenost ulaska u tijela ljudi kao i na dunjalučke i ahiretske posljedice nasilja, pokoravanja sihirbazu i izvršavanju sihra, ali i, za džinne bolnog, učenja ajeta rukje.

Neki učači prilikom rukje postave oboljelog u sjedeći ili ležeči stav, što džinnima otvara mogućnost vještijeg skrivanja u tijelu, daleko od glave i ušiju, jer ih pogađa učenje Kur’ana. Oni se sakriju u debelo meso, u noge ili u leđa, u dijelove tijela koji su učaču nedostupni i tu bukvalno trpe rukju, čekajući da brzo prođe, bez željenih reakcija.

Nejefikasnije je da oboljeli stane opušteno na obje noge i da pruži ruke niz tijelo, da nakon proučene euze zatvori oči, bez ikakva učenja u sebi ili ponavljanja za učačem. U ovom slučaju džini ne mogu kontrolirati centar za ravnotežu u mozgu oboljelog, pa neminovno dolazi do reagiranja tijela, ili čak do obaranja oboljelog od strane džinna, kao što sam spomenuo ranije u ovome  tekstu.

Nije naopako zaprijetiti, džinnima i zastrašiti ih prije negoli se pristupi rukji, sve u cilju ne bi li izašli iz tijela oboljeloga prije samog učenja rukje. Nerijetko se dogodi da se džinn odazove i napusti tijelo prije učenja, što se manifestuje tako da oboljeli osjeti trenutno olakšanje i ne pokazuje reakcije tokom učenja rukje.