Now Reading: Kako džinni ulaze u tijelo čovjeka?
-
01
Kako džinni ulaze u tijelo čovjeka?
Može li džinn zaista ući u ljudsko tijelo? Čovjek nije nezaštićen – njegov iman i ibadet djeluju kao sigurnosna šifra. Ali šta se događa kada ta šifra oslabi? Tada džinni čekaju priliku – poput hakera ili lopova koji vrebaju savršen trenutak. Otkrijte kako džinni testiraju teren prije nego što odluče ući u čovjekovo tijelo.
Šifra imana - zaštita od džinnskog uticaja
Ulazak džinna u tijelo čovjeka nije nimalo lahak i može za neiskusnog džinna biti koban, jer je čovjek svojim stvaranjem kodiran i nije baš jednostavno “provaliti šifru“. U tom smislu, zamislimo, jedan obični mobitel, koji ima svoju šifru pa se ne može ući u programe, što se neće utipkati ispravna lozinka.
Uzvišeni Stvoritelj je čovjeka stvorio u najljepšem obliku, udahnuo u njega dušu i dao mu život koji se ne može platiti nikojim novcima ili zemaljskim dobrima, pa kako da tako skupocjeno stvorenje ne bude šifrirano i zaštićeno od “hakera” i raznih “provala u sistem” iz vana?!
Sva se djeca, prema Poslanikovu hadisu, rađaju u islamu ali ih njihovi roditelji učine kršćanima, pripadnicima jevrejske vjere, ateistima itd., pa primjereno ovom i ovakvom razumijevanju, kad se rode dobiju istu šifru šehadeta, koju pomno čuvaju do kraja života, obnavljajući je propisanim ibadetima i zaštitnim zikrom, izvršavajući date im obaveze a pazeći se onoga što je zabranjeno.
Dakle, dok god se čovjek drži “sklopljenog ugovora” (emanet od Kālū belā), imat će sigurnosnu šifru protiv konektiranja iz vana! Svaki put kada prekrši ugovor sa svojim Stvoriteljem, mora učiniti tevbu (“restart sistema”), kako bi mogao koristiti sigurnosnu šifru – inače ističe rok trajanja ugovora i takvi postaju metom “hakerskih” (džinskih) nasrtaja.
“Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug biti; oni će ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravome putu.” (sura “Zuhruf”, 36-37)
"Bežične veze" i džinnsko došaptavanje
Džinnima je ovo poznato pa prvo pokušavaju uspostaviti “bežičnu konekciju” došaptavanja i raznih vesvesa sa osobom koju fokusiraju na svoj džinski nišan, bez pokušaja da “provale u sistem”, tek poslije uđu u čovjeka.
Ovo možemo uporediti s modernim bežičnim Wi Fi i bluetooth povezivanjem čim se nađemo u dometu određene sprave ili routera koji posjeduju dotičnu opciju te ako, naravno, poznajemo odgovarajuću šifru. Ili još bolje, infracrvena veza između daljinskog upravljača i televizora gdje po želji šaltamo programe.
Gotovo doslovice, na takav način džinni i šejtani “šaltaju” većinu ljudi sve dotle dok ne budu sigurni da su ti ljudi dobro zavedeni i skrenuli s Puta Sredine pa ih onda ostave u zabludi dok ne umru, ako Allah Plemeniti to dozvoli.
Kao kad nekog ujede otrovna zmija, ubaci otrov u tijelo pa ode, pa ako se čovjeku ne izbaci otrov, on umire iako je zmija otrovnica već otišla.
“Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!’ – pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!’” (Sura El Hašr)
Kako džinni ulaze u ljudsko tijelo?
Ako gornji način nije dovoljan džinnima, ili ako putem sihra dobiju nalog za ulazak u tijelo ili se džinn zaljubi u osobu, ili sam od sebe želi ući u tijelo, onda on, prvo, prati određenu osobu i upoznaje je, planirajući i vrebajući zgodan momenat za ulazak u tijelo čovjeka.
Naprimjer, lopov želi opljačkati banku pa mjesecima prije toga traži pogodnu filijalu gdje nema policije, ili je minimalno osigurava, kad su radnici na pauzi, kad je najviše para u trezoru i najmanje ljudi koji bi ga zaustavili u nakani ili bili opasni po njegov život ili plijen.
Tako i džinni uhode čovjeka, prate njegove navike, jačine i slabosti, sakrivaju se od drugih džinna koji bi ih eventualno vidjeli i omeli ih; prate da li su čovjek ili žena vjernici, koliko im je jaka i da li postoji “ona šifra” s početka teksta, pa onda “uđu u tijelo” u momentu kada je to najpovoljnije za njih.
Nekad ih neko (sihirbaz) pošalje putem sihra, dadne im nalog, a sihr je, kako rekosmo, najstariji način ubistva “u rukavicama” i bez ostavljanja tragova.
Nekad se džinni zaljube pa bihuzure, nekad sami od sebe dođu kao muhe, nekad im ljudi nanesu nepravdu ili uvredu jer ih ne vide, a nekad ih ljudi prizivaju, ponekad se ljudi ne pridržavaju “ugovora” s Gospodarom svjetova, čine harame i izbjegavaju ibadet pa ih Gospodar ljudi i džinna dadne kao iskušenje ili kaznu jer nam je “oslabila šifra i konekcija”.
Ako nas to približi Allahu – onda je iskušenje, a ako ne popravi naše stanje prema Svemogućem – onda je kazna i, posljednje, da nas ponekad uznemiravaju iz radoznalosti.
