Da li šejtani, sihr ili džinni sprečavaju intimni odnos

Obraćali su mi se mladi ljudi koji su čak godinama u braku ali nikad nisu stupili u intimu, jer to “ona” ili “on” odbijaju. Najčešće se džinn zaljubljenik nastani u donji dio tijela kod žene, u njen initimni dio i ne da “pristup” mužu, ali i obrnuto. Tada nastaju svađe, nesuglasice i nesporazumi koji uglavnom završavaju razvodom bračne veze.

Još tragičnije je kad se “žena džinn” nastani u kukove kod muškarca i otud napada i njega i njegovu ženu. Ženski džinni su otporniji i uporniji, više vole i više trpe bol negoli muški džinni, i kao po pravilu, teže ih se riješiti.

Inače ova vrsta džinna ostavlja tragove svoga kretanja po tijelu, ili po onim dijelovima tijela gdje najčešće budu; po kukovima ili po bedrima, po natkoljenicama, iznad nožnih članaka, po podlakticama ili po grudima, ostavljajući sitne modre, crvenkaste ili ljubičaste tačkice.

Džinni, koji imaju za cilj razvod braka, znalački raspiruju strast kod oženjenih muškaraca ili kod udatih žena prema osobama suprotnog spola, samo ne prema bračnom drugu. Čak, štaviše, oni došaptavaju opsihrenima da bi initimni užitak “sigurno” bio ugodan i jedinstven sa nekom drugom osobom, ali, eto, sa bračnim supružnikom ne funkcionira.

Ova metoda zavaravanja služi prvenstveno samo da prokuhava pokvarenu maštu i udaljavanju supružnika jednog od drugoga, ali i udaljavanju od Allahova dina; šejtan, Allah nas sačuvao njega, zavodi ljude da učine zinaluk i preljubu, kako bi se počinio težak grijeh, a onda se potrudi da se ta tajna jednog od supružnika raskrinka, kako bi tako definitivno raskopao brak.

Naravno, ne smijemo zaboraviti ni “zinaluk pogleda i oka”. Danas se na sve strane lansiraju pornografski sadržaji, radilo se o slikama ili o ulici, ili tajno u dnevnoj sobi na televizijskom prijemniku ili još tajnije – preko mobitela. Sredina u kojoj živimo ide na ruku šejtanima i džinnima; na sve strane golotinja, bestidnosti svih vrsta.

Nemoral i javno pozivanje u nemoral nameću se kao epidemija od koje rijetki budu imuni. Grijeh poziva u akciju, a oni slabih srca i zavodljive duše brzo se nađu u klopci. Umjetnost obaranja pogleda nije nikad bila tako preporučljiva kao danas.

Na sve strane vrebaju đav’li da razruše brak: žene i muškarci su skoro podjednaki na ljestvicama nemoralnih ponašanja i djelovanja. Oni koji se pogledom “naslađuju” na sokaku, gledajući u haram, gube u svojim srcima onoliko ljubavi i želje prema svom suprugu ili supruzi koliko su strasti ili želje poklonili nekoj ženi ili muškarcu u prolazu, na televizijskim slikama, ili u svojoj mašti, ili na Facebooku i drugim socijalnim mrežama.

Ne može neki muškarac svaki dan požudno gledati za tuđim ženama a osjećati slast prema svojoj ženi, niti može jedna žena danima gledati u našminkane glumce u raznovrsnim sapunicama a osjećati vrelu požudu prema svome mužu.

U srcu koje čini grijeh stvara se crna mrlja grijeha na onom mjestu gdje je prije grijeha bila svijetla tačka čednosti. To je Allahov zakon: ko zamijeni halal haramom, past će u očaj, kad tad.

Nije sve do džinna, jer oni koriste naše slabosti protiv nas samih a ne naše vrline