Mnogi roditelji pogrešno razumiju prioritete, zanemaruju djecu i puste da ih odgajaju televizijske emisije i da im junaci iz animiziranih serijala postanu uzor i učitelj, a ne roditelji ili, u sretnijem slučaju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savremenici Božijega poslanika, ashabi, r. a., ili neki poznati muslimanski likovi iz sredine u kojoj žive.

Nekad je potreban samo jedan klik na tastaturi kompjutera ili mobilnog telefona do Džehennema a ponekad samo daljinski upravljač TV prijemnika. Većina ljudi ne uči uporedo s modernizacijom, već se predaju masi i prepuste se da ih nosi strujanje životne rijeke ka moru grijeha.

Ljudi su pod utjecajem džina olahko skloni vjerovanju da im neko iz najbliže rodbine pravi sihr ili da im komšija “šalje” džine, ili postavlja sihr, iako nemaju čvrste dokaze kojima bi puduprijeli svoju uvjerenost. Na veliku nesreću pogođenih, nerijetko se optužuju najmiliji; majka, otac, svekrva, sestra, tetka, itd. Najveći razdor nastaje, kad sihirbaz ili neka “dobra žena” potpali plamen sumnje u srcu opsihrene osobe, optužujući upravo najbližu rodbinu.