Aktivno prakticiranje islama, iskrena i istrajna pobožnost ključ su unuturanjeg čovjekova zadovoljstva, osjećanja sreće i zaštite od utjecaja džinskoga svijeta. Dvije vrste ljudi bivaju najmanje napadnute od strane džina i najrjeđe odlaze na liječenje Kur’anom. Prvi su iskreni vjernici, koje Allah, azze ve dželle, čuva, ili dozvoli džinsko djelovanje tek onoliko koliko je potrebno da ojačaju svoj iman i da dožive iskušenje zbog kojega im bivaju oprošteni grijesi i uzdignute deredže, a drugi su oni, koji su se toliko udaljili od islama, da je čak i šejtan siguran da su takvi doživotno zavedeni i da nikad neće pokucati na vrata tevbe i pokajanja. 

Islam nas uči putu sredine i umjerenosti, što je neprocjenjivo bitno u vremenu i u sredini koja nas okružuje, s obzirom da živimo u vremenu u kojemu sve mora “svjetlucati” i sve se u svemu mora “isticati”. Ljudi žele biti prepoznati i primjećeni u masi, inače im nedostaje afirmacija i potvrda egzistencije. Ovaj fenomen samoisticanja je samo sestra bliznakinja od samozaljubljenosti koja je pogubna i graniči s ohološću zbog koje je šejtan odbio da se “pokloni” Ademu, alejhisselam, i koja je jedna od njegovih dominirajućuh osobina. 

S obzirom da je u jednom od prethodnih tekstova već bilo riječi o uroku, ograničit ćemo se na preostale dvije kategorije. Nevjerovatno je koliko je naših porodica pogođeno sihrom ili urokom. Skoro da nema krova pod kojim nije neki član porodice u iskušenju. Nije samo način življenja jedan od bitnih faktora širenja sihra, ili džinskog djelovanja, već i moderni život općenito. Rijetko da ima koja kuća, čak i u najvećoj zabiti, da nema televizijski prijemnik ili dostup internetu. Iako modernizacija i tehnička dostignuća imaju hiljade dobrih strana, ipak se ne smije smetnuti sa uma, da su TV i internet kao dva pauka, koja slabe i neoprezne među nama zarobe u svoju mrežu. Čovjek konstantno može birati između dobra ili zla. Nekad je potreban samo jedan klik na tastaturi kompjutera ili mobilnog telefona do Džehennema a ponekad samo daljinski upravljač TV prijemnika. Većina ljudi ne uči uporedo s modernizacijom, već se predaju masi i prepuste se da ih nosi strujanje životne rijeke ka moru grijeha. Danas se čak ni najinitimnije stvari i dešavanja unutar jedne porodice i braka ne kriju od javnosti, od zlobnika i od zavidnika. Masovnom pojavom socijalnih mreža povećao se broj onih koji mogu ureći ili načiniti zlo. Nekada je to bio zao komšija ili poznanik, rođak, a danas se svakosatno postiraju najprivatnije slike na različite profile socijalnih mreža, posebice Facebooka, gdje potom milioni stranih ljudi imaju pristup informacijama, koji mogu ureći i nanijeti zlo, ako Allah dozvoli. 

Ne treba naglašavati koliku ulogu u islamu odigrava stid uopće, te šta i ko smije nešto vidjeti od tuđeg tijela, tuđe žene ili muškarca. 

Nažalost neki bračni parovi objavljuju toliko initimne fotografije da bi se takav profil mogao svrstati gotovo pa u pornografski sadržaj, a onda se panično traži pomoć na sve strane, kad brak stoji pred raskidom, čudeći se ko je urekao ili postavio sihr. Najmanje se traži greška u ličnim postupcima. 

Narod kaže: “Ko vjetar sije – buru žanje!”

Islam nam je odredio pravila življenja da bismo bili zaštićeni, zadovoljni, sretni i sigurni, a ko se ne pridržava pravila u životu, mora računati da će kad-tad završiti u haosu, jer tamo gdje ne vlada harmonija, nužno mora zavladati disharmonija i anarhija. 

Što manje informacija o sebi i svome životu lansiramo u eter, manje će nas boljeti glava i sužit će se krug onih koji nam mogu nauditi. 

Sigurno je da oni koji najmanje prakticiraju islam spadaju u rizičnu grupu, pa čak i vjernici praktičari mogu doživjeti nezgodne susrete i iskustva sa džinskim svijetom, jer Allah radi šta hoće i samo On najbolje zna šta je za Njegove robove dobro a šta je loše. Odlika vjernika je da u musibetu pokaže sabur i strpljenje u nesreći, ili u tegobi, da se ne razočara u svoga Gospodara jer iskušenja su za vjernika brusilica koja njihova saburli srca i duše glača u najdragocjenije dijamante, a Džennet i jest mjesto dragulja.

Jedan od osnovnih uvjeta čuvanja od ograme i “nagaza” jest abdest, ibadet i čuvanje nogu od haramli mjesta. Ne može se ograjisati u džamiji, na namazu, učeći Kur’an, provodeći vrijeme u ibadetu, ali se itekako može ograjisati u diskotekama, u kladionicama, kockarnicama, jer su to moderna smetljišta zlih srca i pokvarenih nefsova, umišljenih egova itd. Tamo gdje se isključivo obožava Allah, azze ve dželle, tu nema mjesta šejtanima, a tamo gdje se ljudi pokoravaju šejtanima – tu su džini u svome elementu, u svojoj domovini, rekli bismo, a sa njima dolazi sihr, ograma, mess, nagaz, ludilo, sve ono što ugrožava ravnotežu i zdravlje u ljudskom biću.