Semantika arapske riječi sihr već je nevjerovatno mistična i zvuči mnogo tajanstvenije od termina na našem jeziku kojima se pokušava objasniti njeno bliže značenje, kao što su riječi čarke i čini. To su termini koji su se podjednako udomaćili i kod muslimana i kod nemuslimana na Balkanu. Prisutna je i riječ magija, ili sintagma crna magija, kao posljedica dominacije engleskoga i njemačkoga jezika, koji su ovocivilizacijski bitni nosioci prodora tehnologije i tehnoloških dostignuća sa zapada. Različita podneblja širom Balkana imaju i svoje lokalne nazive za sihr, ali oni nisu bitni da bih ih se ovdje posebice nabrajalo.
Šta zaista znači sihr?
Pojam sihr se ne može dosljedno prevesti na naš jezik s obzirom da je njegov značenjski potencijal veoma obiman a polisemijska emanacija mnogostruka. Ipak mi se čini da bi u značenjskom razumijevanju, između ostalih, dobro pristajali i narodski izrazi zakukuljen, ili zamumuljen, baš zato što su izvor i djelovanje sihra tajnoviti i što sihr ima za cilj da stvarnost i istinu nekoga ili nečega prikaže u nestvarnom ili u lažnom obliku.
U Kur’anu Časnom se pojam sihr, u različitim oblicima, spominje šezdeset puta, baš kao i pojam fitna, što znači razdor, smutnja, jer je sihr uvijek povezan sa smutnjom i razdorom, između ostaloga, a što je, prema Kur’anu, gore i teže od ubijanja, dok se oblik opsihren spominje samo tri puta, što bi, opet, moglo upućivati na to da tek svaki trinaesti “sihr uspije”, onoliko koliko Allah, subhanehu ve te’ala, dozvoli.
Možda bi se modernijim žargonom pojam sihr mogao definirati i kao najdrevniji način ubistva po narudžbi, “u rukavicama”, atentat bez svjedoka, bez mogućnosti da se otkrije ubica i naredbodavac, ili udar po narudžbi, jer sihr djeluje na srce i tijelo, na razum i na psihofizičku motoriku pojedinca, ili porodice, te na sveukupno stanje sihrom pogođene zajednice ili, pak, ciljane osobe.
Sihr u Kur'anu: Musa, faraon i sihirbazi
Najvjerovatnije je da neki oblik sihra proteže korijenje neposredno do prvih čovjekovih zajednica na zemlji, ali je sa sigurnošću doživio procvat i kulminaciju za vrijeme Musa, a. s., na prostorima tadašnjeg Egipta, do te mjere da je Uzvišeni Gospodar odaslao dva Poslanika, Musa’a, kojem je dao Tevrat, i njegova brata Haruna, da, između ostalog, raskrinkaju “sihir i sihirbaze”, koji su “odrađivali posao” za faraona kako bi on, tako potpomognut, strahom i trepetem vladao narodnim masama, prikazivajući se kao bog.
Uglavnom nam je svima poznato ovo kur’ansko kazivanje i kako je, na kraju, potlačen i utopljen okončao faraon a njegovi sihirbazi razotkriveni, poniženi i pobijeđeni.
Ko je sihirbaz i kakva je njegova uloga?
“Sihr i sihirbaz”, onaj koji pravi “sihr”, jesu kao dvije ruke – jedna ruka treba drugu ruku!
Isto kao što je čovjek (vjernik) Allahov namjesnik na Zemlji, tako je i sihirbaz Šejtanov, Allah nas sačuvao njega, namjesnik u nekom mjestu ili sredini.
Sihirbaz je još više, on je Šejtan, Allah nas sačuvao od njega, u ljudskom obliku, jer da bi ga Šejtan slušao i pomagao mu, on se mora odreći istinskoga Gospodara i učiniti mu širk, priznajući Šejtana, Allah nas sačuvao od njega, za svoje božanstvo; pa ako je sihirbaz musliman, onda to prestaje biti, a ako je nemusliman, ne može u takvom stanju ni postati, a Allah, subhanehu ve te’ala, najbolje zna.
Izvor: "Džini i sihr - istine i zablude",
Fuad A. Seferagić