Now Reading: Urok, zavist i pogled koji ruši – nevidljivo oružje među ljudima
-
01
Urok, zavist i pogled koji ruši – nevidljivo oružje među ljudima
Urok nije bajka niti praznovjerje, već stvarnost o kojoj govori Kur’an, sunnet i islamski učenjaci. U ovom tekstu objašnjava se kako zavist i bolesna duša kroz pogled mogu nanositi štetu ljudima, djeci, imetku pa čak i životinjama, te kako se vjernik može zaštititi od ovog nevidljivog, ali razornog utjecaja.
Kako nastaje urok i iz čega dolazi
Urok je, stanje zavidne duše i bolesnog srca kao što su to i ljubav i mržnja, a koje proizlazi iz zavidnosti, ili zavisti duše i srca, pri čemu onaj koji zavidi određenoj osobi na nekom dobru, želi da to dobro prestane kod onoga kome se zavidi.
Tada se iz njegovog srca odapinju strijele zavidnosti koje pogađaju srce onoga kome se zavidi i izazivaju bolest uroka koji se očituje ili ispoljava preko očiju zavidnika.
Ovo izaziva bolest kod onoga kome se zavidi kao što srce koje mrzi oko sebe širi negativnu energiju koju osjetimo, a koja je nekad dovoljna da izazove male prijestupe, ali i da pokrene veći sukob! Ili srce koje voli, ono širi oko sebe polje pozitivne energije, koja osvaja i plijeni srca drugih ljudi pa i životinja.
Oružje uroka su oči i ovo se spominje u Kur’anu Časnom pred kraj poglavlja “El Kalem”, pedeseti prvi ajet:
„Skoro da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur’an slušaju, govoreći: ‘On je, uistinu, luda!’”
Od uroka se štitimo ibadetom, abdestom i učenjem posljednjih dvaju poglavlja iz Kur’ana Časnog: “El-Felek” i “En-Nas”.
Urokljiva duša, zavist i moć pogleda
Ibn Kajjim, rahimehullah, jednom je prilikom rekao: “Urok je vid pakosnih strjelica koje izlaze iz duše zavidnika ili urokljivca putem očiju, te pogađaju osobu nekad, a nekad ne pogađaju.”
Poneka ulema opet smatra da urokljivo oko predstavlja munju zlih isijavajućih struja koja kroz oči zavidnika pogađa oko sebe.
Urok ne djeluje samo na ljude, već uz Allahovu, dž. š., dozvolu može djelovati na životinje, na porodični i društveni život, imetak, posao, karijeru, naukovanje, usjeve itd.
Urok se ispoljava kroz oči ili preko očiju, ali u svemu tome glavnu ulogu u ostvarivanju štete ili nanošenja štete igra sama duša zavidnika.
Duša može biti zavidna, ljubomorna, pokvarena, zla, osvetnička, bolesna. S tim da svaka ljubomorna osoba nema urokljivo oko, ali svako urokljivo oko je ujedno i ljubomorno.
Baš zbog toga, ako primijetimo na osobi znakove ljubomore ili, još gore, zavisti, treba da iskrenom dovom tražimo od Allaha, subhanehu ve teala, zaštitu.
Baš kako je spomenuo Ibn Kajjim, urokljivo oko ne pogađa svaki put, a ponekad, ako je osoba zaštićena određenim dovama i kur’anskim surama i dobrim djelima s kojima se približavamo Allahu, urok se može vratiti na urokljivca.
Takođe je rekao Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao: “Ispoljavanje uroka biva i bez ostvarivanja kontakta očima, što znači da osoba, ako je njena duša zlobna i zavidna, može ureći čak i ako je slijepa. Dakle, ako neko drugi pred urokljivcem opisuje nečije dobro stanje, ili pohvalnu osobinu, ili neku dobru osobu, njegove pokvarene i zlobne misli uz pobudu da mu naudi, mogu proizvesti urok isto kao da dotičnu osobu vidi ispred sebe.
Čvrsta povezanost bolesne duše zavidnika i njegovoga urokljivog pogleda, ljubomore i mržnje prema nekome ili u šta gleda, daje za rezultat otrovne i opasne strjelice upućene žrtvi.
Razlika između uroka i zavidnosti je u tome što onaj koji zavidi iz njegove mržnje rađa se želja da onaj kome on zavidi nestanu sve blagodati koje mu je Allah, dž. š., podario, dok urok uglavnom nastaje zbog divljenja, čuđenja i dopadanja spram nečega.
Šteta može nastati od obje stvari, s tim da zavist pogađa srce, a urok može utjecati na ljudsko tijelo, predmete i životinje.
Zavidnost dolazi samo od pokvarene duše, dok urok može doći i od strane dobrih ljudi ako mu se nešto dopadne, ali ne sa ciljem da poželi da ta blagodat nestane kao što želi zavidnik.
Urok može doći od strane urokljivog oka čovjeka ili džinna. Takođe i džini obolijevaju od urokljivih očiju kao i ljudi, pa čak i gore.
U Sunenu od Imama En-Nesaia, Allah mu se smilovao, prenosi se od Ebu Sei’da, r. a., da je Poslanik, a. s., tražio zaštitu od urokljiva oka ljudi i džinna, pa kad mu je Allah objavio sure “El-Felek” i “En-Nas”, od tada je samo njih koristio kao zaštitu, a sve ostalo je ostavio“.
