Iz prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i iz Kur’ana Časnoga, znamo da džini slušaju ili prisluškuju učenje Kur’ana, konačno je Kur’an i njima objavljen i pozvani su da vjeruju u Jednoga Jedinoga Boga, da Mu budu pokorni u dužnostima i u zabranama i čine ibadet kao što je to dato u obavezu ljudima. Ipak, kao što su ljudi različitih vjeronazora, tako su i džini različitih vjerovanja. S obzirom da je rukja, ustvari, učenje Kur’ana i hadiskih dova, džini (ako nisu u nečijem tijelu) na učenje Kur’ana reaguju otprilike kao što reaguju i ljudi: ako su vjernici, godi im učenje i jača njihov iman, smiruje im srca, kao i ljudima – vjernicima. Ako nisu muslimani, ipak im učenje Kur’ana može biti lijepo i melodično ali isto tako mogu bježati od njega, može im se ne sviđati, može ih naljutiti, mogu ga mrziti, kao što to čine i ljudi nemuslimani. Situacija se mijenja ako se džini nađu u tijelu neke osobe, bilo da su došli sami ili ih je neko poslao putem sihra; džini su u tom slučaju, ulazeći u tijelo, učinili nasilje nad oboljelom osobom, nanijeli joj nepravdu, disharmonizirali njegovo, ili njezino, prvobitno stanje u kojem ga je Uzvišeni Gospodar stvorio te svojim prisustvom nanijeli boli. Pošto je Kur’an lijek i smiraj za tijelo i srce, oni kojima se uči Kur’an, ili, u našem slučaju rukja, doživljavaju ga kao “tehničko servisiranje”, ili software update, kao lijek i vraćanje harmonije u njihov organizam, koja je nestala ili poremećena usljed prisustva džina, ili usljed djelovanja sihra. 

Na drugoj strani, učenje rukje, istovremeno stvara džinima boli i pogađa ih kao oštre strjelice, ono ih prži i stvara bol u njihovu tijelu. Ako se nalaze u glavi ili u ramenima, u blizini ušiju oboljeloga, onda pokušavaju pobjeći što dalje od ušiju, samo da ne slušaju ili da ne čuju učenje. 

Najispravnije je da osoba kojoj se uči rukja stoji, okrenuta prema Kibli, da bude pod abdestom, iako abdest nije uvjet za ispravnost rukje, ipak je pravilnije da svi prisutni budu pod abdestom, dakle, i oboljeli i učač rukje, kao i pratilac ili mahrem oboljele osobe. Zatim je veoma bitno da osoba prouči u sebi “Euzu” i “Bismillu”, da zažmiri, da se opusti i spusti ruke niza se, da ništa ne ponavlja za učačem rukje, niti da sama u mislima uči bilo kakve sure ili dove, čak da ne izgovara “amin” nakon proučenih fatiha na početku rukje, da je svjesna da učač rukje ne daje lijek, već da se u potpunosti preda Allahu, subhanehu ve teala, kako bi rukja bila što djelotvornija. 

Ako je džin tek od nedavno u tijelu, onda nije imao vremena da ga upozna niti da sebi “pronađe skrovište” u tijelu, dok se uči rukja, pa ga učenje pogodi kao grom i djeluje na njega otprilike kao što jako svjetlo noću djeluje na uplašenu i iznenađenu srnu – šokira je i ukoči – tad oboljela osoba gubi ravnotežu i dolazi do padanja. 

Ovakvi slučajevi se, Allahovom Voljom, najbrže izliječe. 

Ako, pak, džin boravi duže vremena u tijelu oboljeloga, onda je imao vremena “istražiti“ tijelo i upoznati oboljeloga, njegove navike i osobine, mnoge ostale pojedinosti, da li je pobožan ili ne, griješi li javno ili tajno itd., pa se tokom učenja, doslovno pokušava sakriti u tijelu – što dalje od glave ili od ušiju, pokušava pobjeći u ruke i u noge, pa ti ekstremiteti opsihrenog bole, utrnu mu ruke ili noge, budu vrući ili hladni, teški ili osoba ima osjećaj da je lahka i da leti. 

Reakcije oboljelih mogu biti očekivane i “normalne” do slučajeva koji mogu biti neočekivani i ekstremni, zavisno šta je u pitanju, da li je samo džin i koja vrsta džina, ili je sihr, da li je osoba u ibadetu ili nije, da li puno griješi, uzima li drogu, konzumira li duhan, ili tablete za smirenje, tablete za spavanje, koliko je učač rukje ispravan, spretan i bogobojazan. Spominjali smo već da se oboljeli može sjećati ili ne sjećati svojih reakcija; ovo se objašnjava djelovanjem džina na glavu, tačnije na mozak određene osobe. 

Nakon proučene rukje opsjednuta osoba se često osjeća veoma umorno, kao da je cijeli dan radila najteže fizičke poslove, ponekad ima kratkotrajne glavobolje, ili samo vrtoglavicu, nagon za povraćanje ili nagon za fiziološkim potrebama. 

Sve u svemu, čak i ako ne dođe do izliječenja kod prve rukje, ipak je rukja ispravan korak ka zdravju i sama odluka oboljeloga da se liječi Kur’anom Časnim već je prva pobjeda, jer džini na sve moguće načine pokušavaju spriječiti napadnutu osobu da ne ode na učenje rukje. 

Tako se neki koji su opsihreni mjesecima pa i godinama lome da li ići na rukju, jer džini, koji ih bihuzure, tačno znaju šta se i na koji način događa tokom obavljanja rukje.