Šejtan, Allah nas sačuvao njega, ljude zastrašuje siromaštvom i glađu, ogađuje im brak, prikazujući im njegovu svrhu nebitnom, plašeći ih obavezama i ulogama u braku, istovremeno im uljepšavajući njihovo “slobodno stanje”. On minira njihova srca strahom od “ljubomorne kontrole” i “potčinjavanja” bračnom drugu, pa se mlado i staro radije ne ženi i ne udaje radi spomenute zavedenosti. 

šejtan im svakako osladi i minimizira grijeh bludničenja – sve vidove virtualnog i realnog zinaluka; pokvarenjacima, koji to čine javno i tajno i ponekad zavedenim vjernicima koji to čine tajno! 

Vjernik mora znati da šejtanu, Allah nas sačuvao njega, nije mrsko niti teško da upregne i angažira cijeli jedan grad ljudi (nekad jako bliskih, bitnih i dragih – jer preko njih se ne očekuje kahar) samo da bi jednog vjernika odveo iz okrilja Milosti Gospodara svih svjetova i da bi samo jednog vjernika strmoglavio u ponor zinaluka i grijeha! 

Često su njegove spletke neprimjetne! 

Možda je baš tebi, dragi čitaoče, šejtan došapnuo na uho: “Ako se udaš ili oženiš, morat ćeš ugasiti svoj facebook-profil!”, ili: “Nećeš moći izlaziti kud poželiš, niti mijenjati slike na svome profilu – nasmijan(a) i našminkan(a), s mahramom ili s frizurom, pokazujući oči, bezobrazno ili stidno, ili svoje nabildano tijelo, da ti se svi dive i “lajkaju” te!

Ko želi nagradu Jusufa, a. s., u ovom vremenu fitne i kušnje, neka potraži “svoju Zulejhu”, ili neka obori svoj pogled i neka kaže svome srcu: Dosta mi je Allah moj! 

Naravno da nije isključeno da se nekom napravi takav sihr da džini, izvršioci sihra, dobiju zadatak da pogođenim osobama ometaju stupanje u brak kao što Kur’an spominje, kako oni rastavljaju muža od žene, raskrinkavajući brak. Dakle, ako postoji jedno, svakako je onda i ovo drugo jedna od mogućnosti. 

Iako postoje mišljenja, kako nema razlika u vrstama sihra, ipak takva mišljenja, bar u praksi, nisu tačna. Džini su razumna bića i sigurno razlikuju ciljeve zadataka koje dobiju od sihirbaza, bilo insanskih, bilo džinskih, ili to sami od sebe čine, ne ulazeći u njihove razloge i motive. 

Nažalost, mnogi ljudi često svjesno ili nesvjesno idu na ruku džinima i šejtanima. Nekad je to neodlučnost, nekad nesigurnost, ponekad su nerealni zahtjevi ili očekivanja, loša finansijska slika, nezavršena škola ili fakultet, nekad istihara, ili neki drugi čudni, teško objašnjivi razlozi.

Posebno se često prakticiranje Istihare namaza za brak pokazalo nesigurnim, jer se upravo zaljubljeni džini rado “petljaju u snove”, naročito kod osoba koje izvršavaju sve uvjete za brak, ali su neodlučni i nesigurni. 

Primjerice, djevojka obavi istiharu namaz za brak, da bi se “odlučila” između dva ili više muškaraca, pa joj zaljubljeni džin došapne ružan san, kako bi ogadio obojicu hairlija, te ona onda radije ostane sama ili čeka “bolju priliku”, što je posigurno umiješanost džina koji je zaljubljen. Isto je i s muškarcima.

Kako se džini “petljaju” u Istiharu? 

Odgovorit ćemo isto kao što nam ometaju i ostale namaze; dekoncentrišu nas došaptavanjem, ometaju skrušenost itd. 

Mišljenja sam da Istihara za brak nije validna, jer je islamom određen brak a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je postavio smjernice i vrednovanja, kada je u pitanju ženidba ili udaja. 

Uzvišeni Gospodar u suri “En-Nur”, 32. ajet, kaže: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ 

Ovdje se jasno naređuje brak, kojem su uvjet i cilj čestitost, a nije mu prepreka siromaštvo, jer Allah, džellešanuhu, uz brak otvori i bereket.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je jasne smjernice budućim mladencima, koga treba ženiti: 

1. U prvom redu ženu koja prakticira islam, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženu najviše žene četiri stvari: zbog njenog imetka, porijekla, ljepote i vjere, ti izaberi onu koja praktikuje vjeru (mutefekun alejhi).”

2. Zatim, djevicu, jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pitao Džabira je li se oženio, a on mu odgovorio da jest. Pa ga je priupitao: “Je li djevica, ili je već bila udavana?” Odgovorio je da je bila udavana, a on mu reče: “Kamo sreće da je djevica, da se ti s njome zaigraš, a ona s tobom (mutefekun alejhi).”

3. Ženu rotkinju, tj. onu čija je majka ili su njene sestre i rodice poznate po mnoštvu rađanja djece, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženite one (žene) koje se zavole (koje su drage) i rotkinje, jer ja ću se ponositi na Sudnjem danu pred drugim narodima vašom brojnošću” (Ebu Davud, Nesai’, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Ibn Hibban, Iraki, Albani i ostali)

4. Lijepu ženu, kako bi se više smirio uz nju, više je volio i bolje obarao pogled od drugih žena, jer je zbog ljepote žene mustehab (preporučeno) onome ko hoće da se ženi da ode i vidi ženu koju ima namjeru zaprositi. Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu, ako je u stanju neka je vidi (kako bi vidio ono) što će ga navesti da je oženi”. Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed i Hakim, vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim i Zehebi, Ibn Hadžer kaže da su ravije pouzdani, a Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju dobrim.

U današnje vrijeme su površno shvatanje sistema življenja i obaveze školovanja jedan od velikih rasadnika bluda i razlog moralnog spoticanja mnogih mladića i djevojaka. Prioriteti su postavljeni naglavačke: nekim roditeljima nije bitno što njihov sin, na putu sticanja znanja, primjerice, dok postane doktor ili advokat, usputno postane i “playboy” koji stotinu puta učini zinaluk, ili da njihova kćerka, dok postane doktorica, stotinu puta učini blud i bude “lahka dama”. Oni ne dozvoljavaju svojoj djeci brak sve dok ne završe fakultet, a to nekada traje skoro do tridesete godine, pa se studirajući “nakupe” džina svih vrsta, a najviše ljubavnih, jer zdravo i zrelo tijelo traži prirodnu potrebu, koju je Allah, subhanehu ve teala, odredio i dozvolio u braku. 

Ispravno bi bilo da se roditelji prvo dogovore oko braka djece, a islam svakako preporučuje sticanje znanja, i za žene kao i za muškarce. Na kraju, zar nije Objava počela sa: “Ikre!” – “Uči”, “čitaj”, “proučavaj”!