Ibnul-Munzir i Ibnul-Mirdevejh bilježe od Ebu-Se’ida el-Hudrija, r. a., da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, s. a. v. s., i rekao: “Imam tegobu u prsima”, na što je Alejhisselam dodao: Uči Kur’an, jer je Uzvišeni rekao da je on lijek za ono što je u prsima (šifaun lima fis-sudur).

Liječenje određenih bolesti Kur’anom i rukjom, na način kako to propisuje Šerijat – jest oživljavanje časnog Sunneta Muhammeda, s. a. v. s. Izbjegavanje toga, Ibn-Kajjim, rahimehulla, smatrao je poput napuštanja Kur’ana, rekavši: “Ko napusti Kur’an napustio je liječenje bolesti i traženje lijeka putem Kur’ana.”

Kur’an nudi i duhovno i fizičko izliječenje. El-Bejheki prenosi od Talhe bin Musarrifa da je govorio: “Zaista, bolesnik osjeti olakšanje kad se kod njega uči Kur’an. Ja sam, tako, jedanput posjetio Hajsemu dok je bio bolestan. Rekao sam mu: ‘Danas dobro izgledaš’, a on je odgovorio: ‘U mom prisustvu učen je Kur’an’.“

Imam Nevevi navodi predaju od Hatiba el-Bagdadija, rahimehullah, koju prenosi od El-Mirdevejha, koji kaže da kad bi se Er-Remadi razbolio govorio bi: “Zovite mi muhaddise”. Kada bi oni došli, naređivao im je: “Čitajte mi hadis!” Ako se doživi olakšanje bolesti s čitanjem hadisa, onda je učenje Kur’ana preče i još djelotvornije.

Nakon citiranih hadisa, možemo ustvrditi da učenje Kur’ana, pa čak i iščitavanje hadisa, olakšava stanje bolesnika, bez obzira na to o kakvoj  se vrsti bolesti radi. To je zbog toga što se, tom prilikom, često spominju imena Allaha Uzvišenoga i uči Njegov govor kao najpotpuniji oblik zikra. Tim činom, na bolesnika i prisutne spušta se smirenost (sekina), Allahova milost i koncentriraju se meleki, što u konačnici rezultira ambijentom koji pogoduje i duševnoj i tjelesnoj smirenosti bolesnika a samim time i olakšanju njegove bolesti.