U prethodnim tekstovima smo se već potanko osvrtali na ovu tematiku i rekli smo da sihirbazi koriste džine za ostvarenje svojih zlih ciljeva i bolesnih potreba. Sistem sarađivanja sihirbaza i džina danas bi se možda najbolje mogao objasniti i uporediti s načinom funkcioniranja dobro razrađenih postojećih špijunskih mreža unutar neke države, ili više država, gdje se za špijune ne koriste svakom vidljivi i spori pojedinci, ljud, već oni koji su nevjerovatno brzi i koji su neviljivi – džini. Džini su najelitniji majstori u prisluškivanju, uhođenju, praćenju i opserviranju.
Pored mnogih vjerodostojnih hadisa u kojima se govori o šejtanima i o džinima, te o njihovom prisluškivanju i napadima na ljude, i u Kur’anu Časnom, na više mjesta, nalazimo ajete koji nedvosmisleno upoznaju vjernike sa svojstvima i ciljevima šejtansko-džinskog svijeta.
Uzvišeni Allah je rekao:
“Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili.” (“EI-Mulk”, 5)
“Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga, da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna, a onoga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.” (“Es-Saffat”, 6-10)
“Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog; a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.” (“El-Hidžr”, 16-18)
“Kur’ an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri, oni nikako ne mogu da ga prisluškuju.” (Eš-Šu’ara, 210-212)
Obavještavajući nas od džinima, Uzvišeni je rekao:
“I mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda puno; i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo što čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići.” (“El-Džinn”, 8-9)
Imam Buhari bilježi predaju Aiše, r. a,, da je AIlahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad meleki razgovaraju usred oblaka o stvarima koje će se desiti na Zemlji, šejtani načuju koju riječ i prenesu je u uho proroka (gatara), kao kad neko nešto ulije u flašu i k tome pridodaju još stotinu svojih laži.”
Imam Buhari bilježi također predaju Ebu-Zubejra, r. a., da je AIlahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Oni nisu ništa!” Ashabi su rekli: “AIlahov Poslaniče, oni nam nekada govore nešto što je istina”, pa je AIlahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “To je istinita riječ koju im kažu džini, došapnu je u uho svog štićenika poput kokodakanja kokoške, a s njom dodaju još stotinu svojih laži.”
Ovo je predaja Buharijina.
Imam Buhari bilježi od Ebu-Hurejre, r. a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad Allah naredi neku stvar na nebesima, meleki udare svojim krilima iz poniznosti prema Njegovim riječima kao kad lanac udari po stijeni, pokoravajući se Njegovome govoru, a kada im se stiša strah u srcima, upitaju: ‘Šta je rekao vaš Gospodar?’ Odgovore onome koji je pitao: ‘Istinu je rekao, on je Uzvišen i Velik’, pa to čuje onaj koji prisluškuje, a oni koji prisluškuju su ovako, sve jedan na drugom” – pa je Sufjan (jedan od prenosilaca) to pokazao rukom, iskrenuo je ruku i pokazao prstima. ”On čuje nešto, pa to proslijedi onom dolje, onaj proslijedi drugom i tako sve dok to ne stave na jezik čarobnjaka (sahira) ili vračara. Možda ga (džina) pogodi plamen prije nego to dostavi (čarobnjaku), a možda dostavi prije nego ga pogodi, pa s tim doda još stotinu svojih laži. Zatim se kaže: “Zar nam tog i tog dana nije rekao to, to i to?’ – pa mu se povjeruje zbog onoga što je čuo s neba.”
Bilježi Ahmed od Ibn-Mesuda, r. a., da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog od vas, a da za njega nije zadužen njegov pratilac džin i pratilac melek.” Ashabi upitaše: “Zar i za tebe, Allahov Poslaniče?” “I za mene, ali je mene Allah pomogao protiv njega (džina), pa mi on naređuje samo dobro” – odgovorio je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Imam Ahmed bilježi predaju Ibn-Abbasa, r. a., da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Nema nijednog od vas, a da za njega nije zadužen njegov pratilac šejtan.” Ashabi upitaše: “Zar i za tebe, Allahov Poslaniče?” “I za mene, ali je mene Allah pomogao protiv njega, pa je on prihvatio islam” – odgovorio je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Bilježi ga Ahmed i on ispunjava uvjete sahiha.
Imam Ahmed bilježi predaju Aiše, r. a., koja je ispričala:
“Jedne noći, dok je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio kod mene, izišao je radi neke potrebe. Mene je obuzela ljubomora pa, kad je on došao i vidio me u tom stanju, upitao me: ‘O Aiša, da te nije spopala ljubomora?’ Ja mu rekoh: ‘A kako da ne bude ljubomoran neko poput mene zbog nekog poput tebe!’ Onda on reče: ‘Zar ti je došao tvoj šejtan?’ Ona reče: ‘Allahov Poslaniče, pa zar uz mene ima šejtan?’ On reče: ‘Da!’, a ona ga upita: ‘Ima li sa svakim čovjekom?’ Poslanik, sailallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Da.’ Aiša upita: ‘Pa ima li i s tobom, Allahov Poslaniče?’ ‘Ima, ali mi je moj Gospodar pomogao protiv njega pa je on primio islam.'”
Imam Ahmed bilježi predaju Ebu-Hurejre, r. a., da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Zaista vjernik vodi svog šejtana kao što neko od vas vodi svoju devu na putovanju.”
Bilježi ga jedino imam Ahmed. Izraz “vodi svoga šejtana” znači vodi ga za uzde, popušta i zateže, kao što se radi sa devom.
Iz gornjeg teksta se jasno vidi, koliko su džini sposobni da prisluškuju i da prenose informacije. Sasvim je sigurno da sihirbazi uspostavljaju kontakt s džinom pratiocem – Karinom od osoba koje im odlaze i zatraže pomoć. Da bi im impresionirali i da bi im se pokazali u nadnaravnom svjetlu, sihirbazi im spominju događaje iz prošlosti koje ponekad niko ne zna (a Allahu ništa skriveno nije) osim ta osoba, ali, naravno, i Karin, džin pratilac, te osobe, od kojeg sihirbazi dobiju informacije i detalje. Ovim postupkom “pogađanja” prošlosti sihirbazi sebi priskrbljuju povjerenje i bonus vjerodostojnosti za “proricanje budućnosti”, što budi radoznalost i znatiželju kod neznalica, naivnih ljudi i kod osoba nestabilnog imana. Ko čvrsto vjeruje u Allaha, subhanehu ve teala, u Njegova Poslanika i u Sudnji dan i ko dovoljno poznaje svoju vjeru, taj neće biti obmanut nekom “dobrom osobom” u jedom mjestu, koja ne zna ni čitati ni pisati, ali svakom, eto, “pogodi” događaje iz prošlosti i predskazuje detalje iz budućnosti, još slikovitije ako joj se odaju datumi rođenja, ime majke ili oca itd.
Najopasniji među sihirbazima su oni koji visoko kotiraju u svojoj sredini a za svoje prljave rabote koriste i skrnave Kur’an Časni, koji ciljano preporučuju novotarije i “ibadete” koji nemaju nikakvu utemeljenost u islamskom učenju, kao, naprimjer, obavljanje namaza u mezarlucima, posebno noću, žrtvovanje čak nekoliko “kurbana” za sreću i zdravlje, koji se zakopavaju u dvorište, ili na neka druga mjesta, s glavama okrenutim prema Kibli, katkad se krvlju kurbana pošpricaju temelji kuće, ulazna vrata i sl. Takvi pojedinci prave još jedan novi sihr koji navodno “izbija” stari sihr, tzv. sihr na sihr, što je velika prevara i teški haram.
Islam poznaje, kako smo navodili, samo liječenje Kur’anom od sihra i džinskih bolesti, ali nikako ohalaljivanje novoga sihra kako bi se, kao, izliječio već postojeći sihr.