Suštinski se sihirbaz krije u masi ljudi, on je u potpunosti svjestan onoga što čini. Nemoguće je da neko tvrdi kako je želio učiniti korisno djelo pa je, eto, kao slučajno, nekom napravio sihr. Zašto? Zato što šejtan, Allah nas sačuvao njega, pristaje pomagati i služiti sinu Ademovu tek nakon što ovaj učini širk svome Gospodaru, pripisujući Mu sudruga i druga božanstva i nakon što dade prisegu šejtanu na vjernost. 

Sihirbaze dijelimo na prikrivene, za koje malo ko zna ili sluti da su sihirbazi, jer se nevjerovatno vješto prikrivaju, i na sihirbaze, koji su u svojoj sredini poznati da nešto “mute“, ili kao sihirbazi.

Ako je neko (prikriven) sihirbaz i uz to uživa jak ugled u svojoj sredini, visoko kotira, što bi se reklo, ili ako obnaša neku bitnu društvenu poziciju, kako ne bi bio osumnjičen za sihr, tad su mu njegovi džini posebno odani i poslušni jer je on zapravo “vođa iz sjene” i šejtanu je jako bitan sve dok ne bude raskrinkan. Takav sihirbaz može javno prividno činiti ibadet, npr. klanjati, pa čak i činiti dobro da bi prikrio svoj pravi zanat. Ovo nam je poznato kod tajnih agenata i špijuna; najopasniji su dok ih ne otkriju!

S druge strane, otvoreni sihirbazi su, kako rekosmo, poznati u svojoj sredini. Ljudi znaju i općepoznato je da se oni “nečim bave”, ali u stvarnosti zaziru od njih. Ovakvi sihirbazi su poznati i kod drugih naroda kao mediji, čarobnjaci, vračevi, gatari, vidovnjaci itd., ali ćemo se mi usredočiti na prepoznavanje sihirbaza Balkana, na neke od znakova prepoznavanja.

Da bi džin, izvršilac sihra, znao pronaći određenu osobu, sihirbaz mu mora dostaviti lične podatke, reći ime, prezime i datum ruđenja osobe kojoj se pravi sihr, ili koju džini treba da napadnu, kao i ime majke, jer se majka tačno zna, dok otac može, u određenim okolnostima, biti i neko drugi ili treći. Ove informacije sihirbaz traži od onoga ko mu se obrati za pomoć.

Isto tako, on traži neki odjevni predmet, sliku ili nešto sa tijela osobe, kao što su to kose, nokti, krv itd.

Sihirbaz, nekad veoma precizno, govori informacije o stvarima iz prošlosti i života ljudi iako nije bio sa njima niti mu je neko od ljudi saopćio takve informacije.. 

Sihirbaz pravi “zapise” i hamajlije, u kojima su čudne figure, simboli, formule i brojevi, datumi i imena izmiješana s kur’anskim tekstom (u cilju ponižavanja Allahova Govora). Sihirbaz. zatim, proriče budućnost, “baca grah”, ili “ogleda u šolju kafe”, “gleda u karte”, gleda u budućnost, ili u prošlost, na osnovu forme i oblika figurica od salivenog olova, ne preporučuje namaz, ni ibadet itd., a Allah o svemu najbolje zna. Ovdje se moraju posebno žigosati oni među sihirbazima, koji preporučuju klanje po nekoliko kurbana, čak i do sedam kurbana, na različitim mjestima, čime se ekonomski može destabilizirati i cijela jedna porodica a kamoli bolesna osoba. Oboljeli su spremni dati i posljednji groš ne bi li došli do svoga ozdravljenja.

Sihirbazi, također, preporučuju obavljanje namaza na narodskim mezarima ili mezarima poznatih velikana, na mezarima “dobrih ljudi”, zatim učenje dova na turbetima istaknutih velikana u islamskoj tradiciji, ali i na mezarima istaknutijih nemuslimanskih junaka. Tako su u narodu poznati neki sihirbazi koji preporučuju odlazak u Tursku, ili čak u Iran, na mezare poznatih “evlija”, ili članova “Ehli Bejta”, porodice Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se tamo “odvrnula” neka posebna dova, koja, kao, istoga trenutka ima da djeluje na oboljeloga i koja mu donosi zdravlje. Ovakvi sihirbazi se posebno izdvajaju od svoje konkurencije, jer prividno preporučuju nešto što liči na ibadet i što je zaista u očima, uglavnom neukog naroda, ibadet, tako da se ne sumnja u djelotvornost onoga što oni preporučuju, trujući ljude i unoseći novotarije u ljepotu i cjelovitost islamskoga učenja.