Zagonetka mjesečarenja je do dan danas veoma neistražena. Prelistavajući stručnu literaturu, nisam naišao na ništa uvjerljivo, što bi me baš potpuno smirilo, bar što se tiče savremene medicine. Nailazi se na jako interesantna razmišljanja, ali i na zaista smiješne teze, koje meni kao laiku više liče na pribjegavanje fantaziranju stručnjaka u nedostatku kompetentnih odgovora. Ne mogu se zadovoljiti odgovorima koji stalno uključuju posljedice defekta nekog odgovornog gena, jer nam moderna nauka prečesto servira defektne gene kao glavne krivce za neku, naučnicima, neobjašnjivu situaciju. Ne bi, ipak, bilo pristojno niti primjereno da se kao laik upuštam kritikovati mišljenja naučnih lica koja se možda godinama bave proučavanjem ovog fenomena, pa ću zato u nekoliko rečenica sažeti moje lično viđenje ove pojave.

Pošto se ni u islamskim stručnim knjigama ne nalaze napisi na temu mjesečarenja, ne mogu se oteti dojmu, da je to možda tad bila nepoznata pojava, ili nešto što se javlja u određenim podnebljima i u određenim intervalima, kao što je to bio slučaj sa nekim bolestima poput kuge, gubavca itd. Sigurno znamo da džini itekako mogu zaposjesti motoriku čovjeka kojega opsjednu i pričati njegovim ustima, mogu obuzeti cijelo tijelo i boriti se tokom rukje, udarati, otimati se itd., a da se pogođena osoba ničega ne sjeća. Ne vidim razloga, zašto ne bi mogli navesti čovjeka na hodanje u snu. Za ovo treba i manje energije i manje umijeća. Možda postoje džini koji iz radoznalosti znaju obuzeti tijelo nekog čovjeka (stvorenog u najljepšem i najboljem liku) da ga “probaju” kao što mi umijemo obući novo i lijepo odijelo, da ga probamo. Možda su neke osobe jednostavno primamljivije ili osjetljivije od drugih, pa džini koriste njihovu slabost protiv njih. Moguće je, naravno, i to da je mjesečarenje posebna dimenzija dubokog sna; pitanje je samo da li je duša mjesečara ipak u njegovom tijelu ili ne, s obzirom da duša napusti tijelo kada čovjek spava, to nam i Kur’an govori.

Možda je mjesečarenje dio sanjarenja koje je toliko stvarno i realno da spavač ne osjeti kad se pokrene niti se sjeća aktivnosti u snu. Postoji li granica između stvarnosti i sna pri mjesečarenju i postoji li odgovornost za, primjerice, učinjeno nasilje ili nedjelo u snu? Ako neko može u snu nesvjesno mjesečariti, onda nije isključeno da neko drugi može u snu nesvjesno učiniti zločin, ili tvrditi da je počinio nedjelo u odsutnosti prisebnosti zbog mjesečarenja kako bi izbjegao kaznu.

Šta kaže zakon o svemu ovome?

Sjećam se jednog članka iz novina oko dvije hiljadite godine; neki je starac u Londonu stajao pred sudom jer je u snu davljenjem usmrtio svoju suprugu tvrdeći da se ne sjeća počinjenoga djela i da ga je nadležni sud zbilja oslobodio optužbe, što je izazvalo burne reakcije porodice ubijene starice, jer je sud pri donošenju odluke ignorirao određene motive za ubistvo sa predomišljajem.

Kako god, utječemo se Allahu od stanja kojih nismo svjesni i nadajmo se da će nam ušparati ovakva i slična iskušenja.

Mišljenja sam da ne bi bilo suvišno ipak proučiti jednu-dvije rukje mjesečaru, a ako se radi o djetetu, onda njegovim roditeljima, u svakom slučaju majci djeteta, kako bi se otklonila sumnja u šejtansko-džinski ezijet.