Kod običnog puka preovladava mišljenje da smrću sihirbaza prestaje i sihr koji je on napravio, ali ovo uvjerenje, nažalost, nije tačno, jer iako sihrbaz umire, ne umiru džini koje je navratio da izvrše sihr. Istina je da smrću generala vojska postaje uskomešana i da nekad otkazuje poslušnost, ali postoje drugi oficiri koji preuzimaju komandu i dalje vode rat. Međutim, postoji sigurno i određen broj slučajeva kad džini prestanu ezijetiti neku osobu, nakon što sihirbaz umre, ukoliko oni više nemaju straha od sihirbaza, koji šalje svoga džina povjerenika, zaduženog da nadzire rad džina izvršilaca sihra, ili da oni sami od sebe žele prestati s napadima i ako nisu svezani za sihr koji je sihirbaz ostavio. Neki sihirbazi zakopavaju sihr u zemlju, koji prije toga dobro zamotaju u plastične kese, a znamo da plastične kese i općenito tvorevine od najlona dugo ostaju pod zemljom, bez obzira kakvi su vremenski uvjeti. 

Naravno, ništa ne biva bez Allahova emra i Uzvišeni Gospodar može odrediti da se sihr uništi dovama oboljeloga, ili nekog iz njegove bliže sredine, njegove porodice, ili pak dovom nekog vjernika koji dovi za svoga bolesnog brata, ali isto tako i sa učenjem kur’anske rukje opsihrenom. Pohvalna je i praksa opsihrenih, koji su u mogućnosti da obave umru ili da odu na hadž, kako bi ojačali svoj iman i dovili na svetim muslimanskim mjestima, čija blizina i mnoštvo vjernika definitivno uništava ili oslabi sihr, ili razoruža džina izvršioca sihra. 

Bio sam svjedokom na hadžu kada je oboljela osoba ozdravila od sihra u tavafu oko Kjabe; zapravo, ona je tokom tavafa padala pod uticaj džina i u trans sve dok se na kraju nije srušila a iz usta je izbacila zelenkastu tekućinu. Nakon toga je ustala pa nastavila tavafiti oko Bejtullaha i nije više imala tegoba tokom hadža. Nema sumnje da je neke džine lakše nagovoriti da napuste tijelo oboljeloga ako se zna ko je sihirbaz i da je taj teško bolestan ili da je umro, posebno ako džin nije zaljubljen u oboljelu osobu. Isto tako nema sumnje da sihirbazi koriste socijalne mreže, posebice Facebook, kako bi došli do određenih privatnih i ličnih stvari kojima se služe prilikom pravljenja sihra. Ovdje se prvenstveno misli na slike osoba, datume rođenja, ime roditelja, mjesto boravka itd. Ako je sihr negdje ukopan ili sakriven, ili unesen u tijelo uz piće ili uz hranu, onda je to mukotrpan put dok se tijelo ne očisti od sihra iako džin nije više u tijelu opsihrene osobe. Džini zastrašuju ljude da su opsihreni, da im je neko nešto napravio, došaptavaju im da su teško bolesni ili da će im se desiti neko zlo, iako ništa od toga nije istina. Nerijetko se dogodi da iskusan učač nekoj osobi, koja je došla sa uvjerenjem da ima problem sa džinima, samo prouči rukju, udari je po prsima, prouči ezan na desno uho i da kaže kako je osoba, eto, ozdravila, hvala Bogu, pa da se dotična osoba zbilja osjeća bolje i zdravije iako se u zbilji nije desila nikakva promjena, osim sugestija učača da takav više nema džina “pri sebi, niti u sebi”.