Iako je savremena medicina nevjerovatno uznapredovala, poslednjih decenija, ipak, za mnoge bolesti nama adekvatnog objašnjenja, niti lijeka. Farmaceutska industrija je među pet najrazvijenijih i najutjecajnijih u svijetu. Proizvodnja lijekova, poslije vojne, automobilske, duhanske i metalsko-mašinske industrije je najprofitibilniji biznis današnjice. Alternativna ili tradicionalna medicina i “narodno liječenje” potisnuti su sa liste usluga oboljelima. Sve što ne donosi dobar profit je okaljano, obezvrijeđeno i maknuto sa regala u apotekama. Tako danas imamo desetine lijekova protiv glavobolje i stotine lijekova protiv najčešće bolesti modernog doba – depresije!

Kad bi se u bolnice i u ambulante uvelo redovno godišnje prakticiranje vađenja krvi putem mokre hidžame, dakle puštanje krvi sa vakum čašicama na određenim mjestima, siguran sam da bi se učestale glavobolje i migrene upolile i suzbili bi se uzroci mnogih drugih tjelesnih bolesti makar za jednu trećinu ili bi se mnoge bolesti u kratkom roku izliječile i nestale. Hidžama nije nikakva kineska medicina već sunnet i sastavni dio liječenja Kur’anom. Naše podneblje poznaje, uvjetno kazano, jednu vrstu hidžame koja se negdje radi s pijavicama, a koje se ciljano postave na oboljela mjesta da “ispiju” bolesnu krv. Međutim, pijavice mogu i same biti zaražene nekom prelaznom bolešću, što može još proširiti bolest i negativno utjecati na kompletno zdravstveno stanje oboljelog koji se služi pijavicama. Najsigurniji, najuspješniji i najsterilniji način jest upravo hidžama, koja se radi, prema Sunnetu, 17., 19., ili 21. dan u jednom hidžretskom mjesecu zbog položaja mjeseca i gravitacije Zemlje i Mjeseca. Tad se najbolje odvaja bolesna krv od zdrave i najlakše izlazi na male posjekotine koje također rado koriste eventualni džini u tijelu kao sporedni izlaz da napuste tijelo. Na leđima svakog čovjeka se nalazi refleksna zona krvnih sudova koji vode iz glave prema nogama i obratno pa je hidžama posebno djelotvorna između plećki, na ramenima, ali i na drugim mjestima na tijelu. Iskusni hadžami, tj. osobe koje rade hidžamu, tvrde da skoro nema niti jednog dijela tijela kod čovjeka na kojem se ne može uraditi hidžama. 

Šejh dr. Safet Kuduzović, kad je u pitanju hidžama, u svojim odgovorima navodi slijedeće: „Hidžama je vid poslaničkog liječenja odstranjivanjem nečiste krvi iz organizma na specifičan način. U Poslanikovu sunnetu navode se brojne predaje koje aludiraju na vrijednost i propise hidžame.“

Možemo ih svrstati u nekoliko narednih poglavlja: 

Prvo: Allahovi meleki su oporučili Poslaniku hidžamu

Ibn Abbas prenosi da je Resulullah kazao: “Nisam prošao pored skupine meleka, u noći Isra a da mi nisu oporučili: ‘O Muhammede, prihvati se hidžame.’” Tirmizi, (2053), Ibn Madže, (3542), Hakim, 4/209. Hakim i Zehebi ovu predaju smatraju vjerodostojnom. U drugom predanju stoji: “O Muhammede, naredi svome ummetu da čine hidžamu.” Tirmizi, (2052), Ibn Madže, (3544), Bezzar, 3/388 (“El-Kešf”), s ispravnim lancem prenosilaca. Ova predanja ukazuju na milost meleka prema ovome ummetu, želeći mu svako dobro, oporučujući mu hidžamu.

Drugo: Hidžama je najbolji lijek.

Enes b. Malik prenosi od Poslanika “Najbolji lijek kojim se možete liječiti je hidžama.” Muslim (1577), Tirmizi (1278), Ahmed, 3/174, Ibn Sad, 1/443.-444. U drugom hadisu stoji: “Ono čime se liječite ako u njemu, uistinu, ima lijeka, onda je u hidžami.” Buhari (5697), Muslim (2205). Međutim, neki učenjaci smatraju da se ove predaje odnose na stanovnike Hidžaza i drugih toplih krajeva. U hadisu koji prenosi Džabir Poslanik kaže: “Uistinu u hidžami ima lijeka.” Muslim (2205), Ibn Hibban, 3/440, Ebu Jala (2037), Hakim, 4/409, Bejheki, 3/387.

Treće: Hidžama u određenim vremenima ima posebne odlike i daje (posebno) efikasne rezultate.

Ebu Hurejre kaže da je Allahov Poslanik rekao: “Ko učini hidžamu sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset prvog dana (lunarnog mjeseca), bit će mu lijek od svake bolesti.” Ebu Davud (3861), Tirmizi (2053), Ibn Madže (3551) slično tome, Hakim, 4/210, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. U drugoj predaji spominje se samo sedamnaesti dan (Hakim, 4/210). Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim prema Muslimovim kriterijima. Tako je Resulullah činio hidžamu ovim danima. Tirmizi (2051) i u Eš-šemailu (313), Hakim, 4/210 s ispravnim lancem prenosilaca. 

U jednom hadisu Poslanik preporučuje činjenje hidžame ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom. Ibn Madže (3552, 3553) i Hakim, 4/409 s dobrim lancem prenosilaca.

Četvrto: Hidžama nije poželjna u određenim vremenima.

Resulullah je zabranio činjenje hidžame srijedom, petkom, subotom i nedjeljom. Ibn Madže (3552, 3553) i Hakim, 4/409 s dobrim lancem prenosilaca. U drugoj predaji Resulullah kaže: “Ko učini hidžamu srijedom ili subotom, pa ga pogodi šuga, neka ne krivi nikoga osim sebe.” Bezzar, 3/388 (“El-Kešf”). Vidjeti, također: Zadul-mead, 4/61.

Peto: Hidžamu čine žene kao i muškarci.

Ummu Seleme, žena Allahova Poslanika zatražila je od njega dozvolu da sebi učini hidžamu, pa joj je dozvolio. Muslim (2206), Ebu Davud (4105), Ibn Madže (3545). Vidjeti komentar imama Kurtubija na ovu predaju u El-Mufhimu, 5/596. U drugoj verziji se navodi da je to bila Aiša, r. a., Hakim, 4/209.-210. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim.

Šesto: Hidžama se može činiti na različitim dijelovima tijela.

Prenosi se da je Resulullah činio hidžamu na glavi (općenito), na sredini glave, s obje strane vrata, ispod potiljka, na kuku i stopalu. Buhari (5700), Ebu Davud (3559, 3860, 3861), Ibn Madže (3546, 3548, 3550), Tirmizi (2051), Ibn Huzejme (2658, 2659, 2660) s vjerodostojnim lancima prenosilaca. Tako je Allahov Poslanik, alejhisselam, svakome ko bi se požalio na glavobolju kazao: “Učini hidžamu!” Ebu Davud (3858) s dobrim lancem prenosilaca. 

U drugom hadisu Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Kad nastupe jake žege, olakšajte sebi hidžamom, da ne bi nekome porastao krvni pritisak pa ga to ubilo.” Hakim, 4/212. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim.

Kad su u pitanju bolesti koje uzrokuju džini ili sihr u tijelu, reklo bi se da skoro nema poznate teže bolesti koju džini nisu u stanju izazvati ukoliko su sesmjestili u tijelu oboljele osobe. Ovo smo spominjali u jednoj od prethodnih dionica ove knjige, a svaki iskusan liječnik Kur’anom će potvrditi ovu činjenicu, jer su se često puta susretali s najčudnijim bolestima kod pacijenata, izazvanih sihrom ili džinima, od lahkih i povremenih do veoma teških i konstantnih ili agresivnih bolesti koje završavaju sa smrću. 

Nekad se radilo o tumorima koji su protiv očekivanja liječnika i za inat savremenoj medicini nestajali “preko noći”, ili su, unatoč najefikasnijim medikamentima, razarali tkivo oboljeloga. Kako tačno džini napadaju unutrašnjost tijela i izazivaju teške bolesti organa, zna samo Uzvišeni Gospodar, ali na osnovu dugogodišnjeg iskustva, većina poznatih učača rukje kod nas su stanovišta da džini u tijelu djeluju dvojako, napadaju i psihu oboljeloga, kako bi oslabili njegovu želju za samoobranom, napadaju i bolesnikov imuni sistem, kako bi ga “upregli” protiv organa i tijela koje bi, imuni sistem zapravo trebao da štiti od svega što je tijelu strano i štetno. Isto tako, po tijelu raznose štetne čestice koje svakodnevno unosimo u želudac preko nezdrave hrane ili pića, pušenja, alkohola, droge i plasiraju ih na osjetljiva mjesta, na kojima najlakše i najbrže izazovu bolest. 

Neki od džina se znalački potrude da izazovu određenu bolest za koju su najspretniji ili protiv koje je imuni sistem najnespremniji, a nekima je dovoljno da izazovu bilo koju bolest, samo da zastraše osobu, dok su treći zadovoljni samim boravkom u tijelu, jer i sam njihov boravak, čak i kada to džini ne bi htjeli, izaziva fizičke i psihičke poremećaje kod ljudi, ovisno o jačini imana i spremnosti opsjednute osobe. 

Često se džini kriju u nečijem tijelu samo da bi tu osobu odveli u zabludu, bez cilja da izazovu bolest, mada, kako ranije rekosmo, sam džinski boravak u tijelu nužno dovodi do neke bolesti i poremećaja. U ovome prednjače zaljubljeni džini u tijelu neke osobe, koji iz mržnje ili ljubomore izazivaju velik spektar teških bolesti, pobačaje, većinu tumora na spolnim organima, dojkama, želučanim žlijezdama, ali i većinu carskih rezova kod trudnica.