Učenje pojedinih sura, kao, naprimjer, Fatihe, ima iscjeliteljsku moć, čak i kod nekih fizičkih bolesti. Vjerovjesnik, s. a. v. s., za Fatihu je rekao:  Početak Knjige (El-Fatiha) lijek je za sve vrste bolesti.

To potvrđuje i hadis koji bilježi imam Tirmizi od Ebu-Se’ida El-Hudrija, r. a., koji kaže: “Allahov Poslanik, s. a. v. s., jednom nas je poslao kao izvidničku grupu, i kada smo stigli u jedno mjesto, zamolili smo mještane da nas ugoste, međutim, oni su to odbili. U međuvremenu, njihovog poglavicu ubo je škorpion, pa su nam došli i pitali nas: ‘Ima li kod vas neko da zna učiti rukju?’ Rekao sam: ‘Ima, ja znam, ali neću mu učiti dok nam ne date nekoliko ovaca’. Rekao je: ‘Dat ću vam trideset ovaca’, što smo mi prihvatili. Ja sam mu proučio El-hamdu lillahi (Fatihu) sedam puta i on je ozdravio…“

Vjernici su dužni koristiti kur’anske nadnaravnosti u svrhu izliječenja.

Imajući na umu da Uzvišeni opisujući svoju Knjigu spominje i njezinu iscjeliteljsku moć, vjernici su dužni vjerovati i koristiti te kur’anske prednosti i nadnaravnosti. Allah, dž. š., rekao je: O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.

U ajetu se spominje Kur’an kao opomena, lijek, uputa i milost. To univerzalno učenje stiglo nam je od Sveznajućega Gospodara, ponajviše kao lijek za sve što se suprotstavlja istini i univerzalnim etičkim vrijednostima. Ono je i efikasna barijera od svih lažnih ideologija, predodžbi i svega što unosi nemir u ljudske duše. Učenje Kur’ana djeluje kao mehlem na ljudske duše i zbog toga je on (šifaun lima fis-sudur) lijek za ono što je u prsima. U drugom ajetu Uzvišeni veli:  Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo propast povećava.

Dok se savremeni čovjek bori s nebrojenim duševnim bolestima i raznovrsnim neuravnoteženostima i stresovima, Kur’an mu se, uistinu, nameće kao nužnost i velika nada za izlazak iz tih duševnih košmara. Jer, u čijim srcima nema mjesta za Kur’an, ima mjesta za raznorazne fikcije, džine i šejtane, čije su oni žrtve. Uzvišeni Allah kaže: Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati; on će ih od pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu.

Totalno ignorirajući Kur’an, savremeni čovjek za svoje duševne probleme traži spas isključivo u neuropsihijatrijskim klinikama i umirujućim medikamentima. Allahov Poslanik, s. a. v. s, iznimno je moć Kur’ana koristio kao način liječenja, a poslije njega tu praksu su nastavili njegovi ashabi i muslimani sve do danas.  Allahov Poslanik, s. a. v. s., kaže: Koga Kur’an ne izliječi, Allah mu nije ni dao lijeka, a koga Kuran ne zaštiti, njemu i nema  zaštite.