Zaštitni zikr – šta je to?

U suštini, zikr (sjećanje ili spominjanje Allaha, azze ve dželle) pojavljuje se u Kur’anu Časnom preko tri stotine puta, zapravo Allah, subhanehu ve teala, naziva gotovo sve ibadete zikrom: Namaz je zikr, učenje Kur’ana je zikr, hadž je zikr itd. Šejh Ibn Tejmijje kaže da je zikr za srce isto što i voda za ribe a imam Gazali spominje da je razlog udaljavanje od Allaha ostavljanje zikra, sjećanja na Njega. Postoje također mišljenja da je Junus, alejhisselam, u utrobi ogromnoga kita bio uplašen pa je bolje osluhnuo u čuo, kako sve ribe u moru pa i sam kit koji ga je progutao čine zikr Uzvišenom Gospodaru te je i on, shvativši to, uzviknuo: „Nema Boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam se prema sebi ogriješio“ (“El Enbija”, 87), to jest, malo sam te spominjao zikreći Ti.

Zaštitni zikr su također ajeti iz Kur’ana i vjerodostojni hadisi, ustvari je to “mala rukja”.

Hvala Uzvišenom Bogu, danas su vjernicima dostupne razne zbirke dova i zaštitnih zikrova pa se ne bih posebice osvrtao na ovu temu, osim da spomenemo osnovne stvari. 

Na prvom mjestu je obavljanje jacije namaza (ako je počinak po noći) da bi osoba bila pod abdestom prije počinka. 

Skupiti šake ruku i pljucnuti u njih tri puta nakon što se prouče sureta: “Ihlas” (Kul huvallahu ehad), zatim “Felek”, “En-Nas”, pa onda potrati kompletno tijelo, od glave i lica i sve što se može “potrati” od prednje i zadnje strane tijela. Ovo treba uraditi tri puta (Buhari i Muslim)

Proučiti Ajetul-Kursijju i posljednja dva ajeta sure “El Bekare”. (Buhari i Muslim)

Pljucnuti tri puta na lijevu stranu

Ružne snove ne bismo trebali govoriti, već tri puta proučiti dovu: “Euzubillahi mineššejtanir-radžim ve min šerri ma raejtu!” – “Utječem se Bogu od prokletog šejtana i od zla moga sna, šta sam sanjao!“ (Muslim) Treba se okrenuti na drugu stranu pa klanjati nafilu ukoliko se u mogućnosti. Uz to, učiti dove na svome maternjem jeziku, tražeći utočište kod Allaha Uzvišenog od prokletog šejtana… 

Ustati na sabah namaz! šejtan, Allah nas sačuvao njega, često ljudima zagorča život kako bi zbog problema i stresa zaboravio na Allaha Uzvišenog i na Sudnji dan. Posmatrajući ljude i njihovu trku za životom, vidi se da su prioriteti kod mnogih okrenuti naglavačke, da se nebitnim stvarima posvećuje puno vremena i da one potiskuju na marginu života najbitnije i najvrjednije stvari za čovjeka; to su ibadet i pokornost Gospodaru svih svjetova. Iako se malo razmišlja o ovakvim usporedbama, ipak treba naglasiti, da mnogi muslimani, tokom svoga života, više vremena provedu u toaletu negoli u ibadetu ili u islamskom obrazovanju, tako da ih ne treba čuditi, što su im životi nadžidžani problemima, tegobama, bolestima, stresovima, nesigurnostima.

Povratak Allahu i traženje utočišta u Njegovoj Milosti je najbolja životna opcija i najsigurnije životno osigiranje.

Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, je rekao: „Danas su ljudi ostavili učenje jutarnjeg i večernjeg zikra pa je  to rezultiralo time da imamo mnogo oboljelih od džinskih nasrtaja.“

You May Also Like

Može li čovjek ureći druge ljude i životinje?

Postoji li “halal hamajlija”?

Da li džini koriste facebook i ostale socijalne mreže?

Kako da samoga sebe zaštitim od šejtana i od džina?